Piše: Slobodan Martinović
Komentar društvene stvarnosti
Počeo bih od mikrobiologije. Kada sumiram izjave raznih stručnjaka o virusu korona, zajednički imenitelj je da osim socijalne distance i higijene ništa drugo ne znaju. Gde je bazična nauka, istraživači, laboratorije da brzo definišu virus korona. Vidim da se ništa nije promenilo od vremena kada sam kroz srednju školu i fakultet učio mikrobilogiju, biologiju, fiziologiju, anatomiju, hemiju. Nema istraživača, gde su? Izgleda da niko nema interes time da se bavi, jer svetu su bitne skupo plaćene estradne zvezde, sportisti, infrastruktura. Na mene je ostavio utisak penzionisani makedonski epidemiolog, stara garda. Najsmisleniji okvir svakodnevnice, oprez, socijalna distanca, život sa virusom, bez agresivnih metoda lečenja i prerane upotrebe respiratora.
U čitavoj situaciji nedostajao je akcioni plan, koji su trebali da kreiraju stručnjaci a država realizuje na terenu. Da je njega bilo ova izolacija bi lakše prošla. A onda su na scenu stupili mediji, dinamika statistike smrti koju su oni saopštavali uplašila je građane. Strah parališe čoveka, zato je i reakcija bila panična.
Kina treba da položi račune svetu za pandemiju, Vučić i njegovi kontakti nisu spasili Srbiju, i mi obični građani smo zabrinuti za svoje poslove isto kao estradne zvezde za svoje nastupe. Svaka čast za medicinske radnike, prodavce u trgovinama, vozače, pekare, itd.