Piše: Ivan Milanović
Gde god da pođete, gde god da odete, gde god da se okrenete videćete zamišljene, uznemirene, neraspoložene i nezadovoljne ljude.
Takva je trenutna slika u Srbiji.
Ljudi su zabrinuti za svoju egzistenciju, zamišljeni oko svojih ličnih problema, jer ova je zemlja u kojoj nema socijalne sigurnosti, gde ste prepušteni sami sebi.
Nezadovoljni jer je situacija sve gora u Srbiji a ne bolja kao što nam žele prikazati.
Mladi se ugledaju na rijaliti igrače, u školama cveta vršnjačko nasilje, radnička prava su samo na papiru, sve je veći broj siromašnih, sve je više onih koji žele samo da pobegnu iz zemlje.
Sve ostalo što nam govore su samo imaginacije, sve je na nivou maketa i obećanja.
Svako ko se usudi da krene da ističe defekte našeg društva postane meta propagandnih režimskih medija.
Dok nam govore o porastu plata, nekako zaborave da nam kažu da nam rastu takođe i cene osnovnih životnih namirnica, struje, poreza…
Ukoliko uđete aktivno u političko polje i krenete da opominjete i ističete probleme, postanete neprijatelj i izdajnik.
Govorim to sa ove distance iz perspektive nekog koje je bio vrlo aktivan u medijskoj i političkoj sceni Srbije.
Takođe, kao takav moram da kažem, da sam imao priliku da upoznam mnoštvo ljudi i da evo nakon nekih godinu dana po napuštanju Saše Jankovića iz politike, da mi je bila velika čast što sam bio uz ovog velikog gospodina, koji je nesumljuvo pokazao razliku.
Nadam se da će više ovakvih ili sličnih ljudi biti u budućnosti u našem društvu, a mnogi me pitaju da li ću se ja ponovo aktivirati…
Ko zna, možda, međutim ja bih voleo da ne bude potrebe za tim u budućnosti i da ćemo postati normalna, uređena zemlja nasmejanih ljudi.
Centar za istraživanje u politici Argument
