Blog Argument
Piše: Slobodan Martinović (Subjektivni mislilac)
Da li osim Đilasa i ostalih – postojimo i mi?
Slušam jutros Dragana Đilasa kako govori o tome ko bi, u slučaju promene vlasti, mogao da preuzme koje ministarstvo.
Marinika Tepić – policija.
Dušan Nikezić – finansije.
Vladimir Obradović – obrazovanje.
A onda Đilas kaže da je on druga lista.
Verovatno bi on bio premijer.
Jedan čovek iz njihove ekipe mi je svojevremeno rekao da se sprema za konzula u Herceg Novom.
Možda je to samo jedna anegdota. Ali mene tera da se zapitam: da li u ovoj zemlji, osim Đilasa, Vučića i njihovih političkih ekipa, postojimo i mi ostali?
Gde su ljudi koji nisu članovi političkih stranaka?
Gde su stručnjaci koji nisu ničiji partijski kadar?
Gde su građani koji žele da učestvuju, a ne da samo glasaju za već unapred poznate političare?
Jer ako se promena vlasti bude svodila na to da jedni odu, a drugi dođu i zauzmu iste fotelje, onda se postavlja pitanje: šta se zapravo promenilo?
Možda je upravo tu razlog zbog kojeg studenti imaju šansu da pobede.
Ljudi su umorni od političkih lidera koji unapred dele funkcije i prave svoje liste.
Građani žele da znaju gde su oni u toj priči.
Srbija nije vlasništvo ni Vučića, ni Đilasa, ni bilo kog drugog političkog lidera.
Srbija pripada građanima.
I možda je upravo to najvažnije što studenti donose u ovu političku priču – ideju da politika ne mora zauvek da bude rezervisana za iste ljude.
I zato studenti pobeđuju.

