Blog #Argument
Piše: Slobodan Martinović
Glasovima „stare“ većine u crnogorskom parlamentu juče su, sa 41 glasom za i bez prisustva opozicije, izglasane izmene Zakona o predsedniku države koje predviđaju niz neustavnih odredbi kojima poslanici DF-a, Demokrata, Ure, SNP-a žele da primoraju Mila Đukanovića da predloži mandatara za sastav vlade ili da ga izopšte iz te procedure.
Najzanimljivije u čitavoj priči je što niko nikome ne veruje a većina se formira shodno političkoj kombinatorici.
Treća Vlada, volja birača je potrošena. Izbori su jedino rešenje. Zašto „stara većina“ ne želi na izbore. Ne žele jer mnogi od njih ne bi prešli cenzus. Zato i mrcvare sve procese u društvu ne bi li šta ućarili na izborima koji su neminovni.
Glavni cirkusant je Dritan Abazović, koji deli pasoše, smenjuje bezbedonosni sektor, itd. Idol mu je Vučić, taj način vladanja, ali je problem što ima samo četiri poslanika.
Nigde nema Nebojše Medojevića velikog borca protiv korupcije ali podržava „staru“ većinu.
Nije lako biti DF, između Vučića, SPC, Putina. Stalno „halakaju“ za drugoga, radeći za drugoga.
Miodrag Lekić i DEMOS ne bi prešli cenzus na izborima ali bi da bude premijer.
Kada bi Demokrate stisle petlju, da se odvoje od „stare“ većine, možda bi nešto i bilo od njih.
DPS bez reforme unutar stranke ne može se nadati boljem rezultatu ni koalicionom potencijalu.
Milo Đukanović, bez obzira na sve, diktator, mafija, pokazao je političku kulturu i kada dobija i kada gubi.
Kao predsednik Crne Gore, svojim ponašanjem, daje dostojnstvo Crnoj Gori.
Centar za istraživanje u politici Argument
