Ruska kriza daje EU sumorni osećaj šta će doći sa Kinom.
Izvor: https://www.politico.eu/…/china-xi-jinping-has-europe…/
KRITIČARI PEKINGA U BRISELU su ga nazvali prvoaprilskim samitom. Dnevni red virtuelnog sastanka između najviših kineskih zvaničnika i predsednika Evropskog saveta i Komisije uključuje teme od „zajedničkog interesa” poput klimatskih promena, biodiverziteta i zdravlja, kao i poziv Evropske unije za nastavak pregovora o ljudskim pravima. Ali u osnovi razgovora biće jedna važna tema: ruska invazija na Ukrajinu — i šta to znači za odnose između Kine i Zapada. Agresorski rat ruskog predsednika Vladimira Putina — i neuspeh Zapada da se pripremi za njega — upalio je uzbunu u evropskim prestonicama, gde raste zabrinutost oko toga da li je Kontinent postao previše ljubazan sa još jednom autoritarnom zemljom sa potencijalom za ratobornost. Postoji samo jedan problem. Evropa nema jasnu ideju šta da radi u vezi sa tim. „Videćemo na Prvoaprilskom samitu, da li je EU već u stanju da primeni nedavno naučene lekcije Rusije na svoje odnose sa Kinom“, rekao je Rajnhard Butikofer, velikan nemačke Zelene stranke i predsedavajući delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Kina. Sastanci u petak između kineskog predsednika Si Đinpinga, kineskog premijera Li Kećijanga, predsednice Komisije Ursule fon der Lajen i predsednika Saveta Šarla Mišela neće dati zajedničku izjavu. Lideri ne planiraju da održe zajedničku konferenciju za novinare. Zvaničnici EU su rekli da neće biti rezultata. Dakle, za mnoge posmatrače Kine, prava pitanja na koja će samit odgovoriti su: U kojoj meri je Evropa naučila iz svojih grešaka sa Putinom? I da li će zaista početi da se suprotstavlja Pekingu? „U prošlosti, Kina je uspela da zabije klin između EU i SAD nudeći Evropi šargarepe u oblastima kao što su pristup tržištu i klima“, rekao je Noa Barkin, gostujući viši saradnik u Nemačkom Maršal fondu, američkom istraživačkom centru. „Ne bi bilo iznenađujuće da je Si to ponovo pokušao na samitu 1. aprila. Sa druge strane, dodao je Barkin, evropski zvaničnici će „hteti signale od Sija da postoje crvene linije u odnosima Kine sa Rusijom — da postoje ograničenja sa čime će se Peking složiti [sa]“. Prosti odnosi i tenzije između Kine i EU su rasle i pre ruskog napada na Ukrajinu, ali Sijev zagrljaj Putina pre i tokom sukoba podigao ih je na novi nivo. Kada je Si poslednji put kročio u Zapadnu Evropu u martu 2019. godine, kineski predsednik je primetio novu — i, za njega, pomalo uvredljivu — oznaku koju je EU koristila da opiše Peking u tadašnjem nedavnom strateškom dokumentu. „Mislio sam da smo dobri prijatelji“, rekao je Si francuskim, nemačkim i čelnicima Komisije. „Ali sada smo sistemski rivali? “Protekle godine nisu učinile malo da se poboljšaju odnosi, pošto je pandemija koronavirusa istakla evropsku zavisnost od kineske proizvodnje, a sukobi oko kršenja ljudskih prava u Hong Kongu i Sinđiangu eskalirali su u salve uglavnom simboličnih sankcija i kontrasankcija. Planirani investicioni sporazum između EU i Kine stavljen je na led prošle godine, a prepirka oko odnosa između Litvanije i Tajvana prerasla je u trgovinski spor između dva najveća ekonomska bloka na svetu. Tokom pandemije, visoki zvaničnici Komunističke partije osmislili su novi politički slogan: dongsheng kijiang, što znači uspon istoka i pad zapada. Obrazloženje iza toga uključivalo je uverenje Kine da je imala „sistemske prednosti“ u borbi protiv koronavirusa, kao i dugotrajno uverenje da će je tehnološki napredak zemlje koji podržava država uskoro dovesti u poziciju da preokrene zapadni svetski poredak. U tom objektivu rođeno je strateško usklađivanje Kine sa Rusijom. Putinovo poslednje putovanje iz Rusije pre rata bilo je u Pekingu, gde je prisustvovao Zimskim olimpijskim igrama i potpisao, kako Kinezi, sporazum o partnerstvu bez ograničenja sa Sijem. Sporazum između njih dvojice deklarisao je nameru da se ospori zapadni poredak, zasnovan na demokratiji, slobodama i ljudskim pravima. Evropski zvaničnici su ga brzo osudili. Predsednica Komisije Ursula fon der Lajen rekla je da Moskva i Peking nastoje da zamene postojeća međunarodna pravila. Njen šef spoljne politike Žozep Borel opisao je zajedničku izjavu kao „revizionistički manifest za reviziju svetskog poretka“, dodajući da „Rusija i Kina postaju sve odlučnije, spremne da obnove stara carstva kakva su bile u prošlosti .”Rat u Ukrajini je uneo drhtaj straha u ionako zaleđene odnose, dok Peking prihvata Kremlj, čak i dok ruske bombe uništavaju ukrajinske gradove, kristalizuje pogled u mnogim evropskim prestonicama Kine kao potencijalnog izazivača njenog svetskog poretka posle Hladnog rata i bezbednosne arhitekture.Kineski zvaničnici su izrazili zabrinutost zbog humanitarne situacije u Ukrajini, ali su se uzdržali od kritike Rusije. Peking je bio uzdržan u većini glasova u UN osuđujući agresiju Moskve, a kineski sudija u najvišem sudu UN glasao je protiv pokušaja Ukrajine da zatraži od Rusije da zaustavi rat.Si — koji je svojevremeno opisao Putina kao svog „najboljeg prijatelja“ — pojavio se kao jedna od najvećih prepreka naporima Zapada da nanese ekonomski bol Rusiji da je kazni za invaziju na Ukrajinu. Peking se obrušio na sankcije Zapada i obećao da će nastaviti poslovanje sa Rusijom kao i obično.Lideri EU su takođe upozoreni da je Kina razmatrala davanje vojne pomoći Rusiji, rekao je visoki zvaničnik EU, a Peking je pojačao stavove Kremlja, osuđujući NATO-ov opis ruskog avanturizma kao „invazije“ kao „glupo i bestidno“. Dva dana pre samita EU-Kina i više od mesec dana nakon rata, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov otputovao je u Kinu i sastao se sa svojim kolegom Vang Jijem.Vang je, prema kineskim državnim medijima, rekao Lavrovu da su „kinesko-ruski odnosi izdržali novi test promene međunarodne dinamike“ i „demonstrirali uporni zamah za razvoj“. „Kina je voljna da sarađuje sa Rusijom“, dodao je Vang. Što se tiče Ukrajine, on je pohvalio, kako je rekao, napore Rusije u „sprečavanju humanitarnih kriza velikih razmera“.
Centar za istraživanje u politici Argument
