Piše: Slobodan Martinović
Politički potencijali civilnog društva na procese odlučivanja
Veoma skromni. To bi bio odgovor. Razlozi, donatorska politika, nedostatak solidarnosti unutar sektora, znanja, hrabrosti. Stvorila se jedna infrastruktura u civilnom društvu koja opslužuje svaku vlast. Ona je deo jedne integrisane ploče koju čine pojedinci iz politike, medija, javne ličnosti, punih trideset godina. Ploča je dotrajala odavno i krajnje je vreme da se zameni.
Kada to javno kažete onda vas stave na “crnu listu”. Na konkursima kod domaćih i međunardonih donatora budete odbijeni, izopšteni. Kako oni vole to da obrazlože, organizacija nema kapacitet. Ta “mala grupa” organizacija, pojedinaca drži sve pod svojoj kontrolom u civilnom društvu. Nesposobna da proizvede bilko kakve promene u društvu, ali sposobna da prigrabi finansije u svakoj kombinaciji. Tu je i kancelaraija za saradnju sa civilnim društvom, sastavljena od pojedinaca koji se odlično poznaju. Ona je promenila namenu, više radi na slabljenju civilnog društva.
Suštinski, civilno društvo nije se izborilo za podsticajno okruženje u kojem bi učestvovalo u procesu odlučivanja. Umesto pozitivne promene, donacije su izgradile tajkune u civilnom društvu.
Autentične organizacije se gase zbog diskriminacije na konkursima kod domaćih i međunardonih donatora. Institucionalizacija građanske participacije postoji samo na papiru. Da bi civilno društvo opstalo moramo opstati kao slobodni građani, nezavisno od donatora, privilegovanih organizacija, vlasti, opozicije, medija.
