Volontiranje je univerzalno, javlja se u svim kulturama i zemljama i ne zavisi od ekonomskog statusa. Volonterizam i volonterski rad predstavljaju jedan od najefikasnijih oblika učestvovanja građana u procesima razvoja zajednice, afirmišući ono najplemenitije u ljudima – slobodu, jednake mogućnosti, bezbednost i pravdu za sve ljude. Volontiranje u praksi razvija međusobnu solidarnost i toleranciju, menja svest i stavove građana i doprinosi poboljšavanju kvaliteta života u zajednici.
Volontiranje je, u skladu sa Zakonom o volontiranju (Službeni glasnik Republike Srbije br. 36/2010) organizovano dobrovoljno pružanje usluge ili obavljanje aktivnosti, koje su od opšteg interesa, za opšte dobro ili za dobro drugog lica, bez isplate novčane naknade ili potrživanja druge imovinske koristi. Postoji dugoročno volontiranje i ono traje duže od 10 časova nedeljno i najmanje tri meseca bez prekida, dok kratkoročno volontiranje je svako volontiranje koje se ne smatra dugoročnim u smislu pomenutog zakona.
Zakonom su definisani volonter, organizator volontiranja i korisnik volontiranja.
Volonter može biti domaće ili strano fizičko lice, međutim, ovde nailazimo na određena ograničenja koja se odnose pre svega na uzrast i lične karakteristike potencijalnog volontera. Volontiranje može da obavlja lice koje ima najmanje 15 godina života, dok lice mlađe od 18 godina života može da volontira uz pismenu saglasnost roditelja ili staratelja. Pored toga, istakli bismo da volonteri ne mogu raditi na poslovima koji su opasni za život i zdravlje ili se obavljaju u uslovima opasnim za život i zdravlje.
Organizator volontiranja u načelu, može biti pravno lice čiji osnovni cilj, u skladu sa osnivačkim aktom, nije sticanje dobiti. Pored toga, organizator volontiranja može biti privredno društvo i javno preduzeće, kao i državni organ, organ autonomne pokrajine, organ jedinice lokalne samouprave i organ mesne zajednice. Važno je napomenuti da privredna društva i javna preduzeća mogu biti organizatori volontiranja samo ako kumulativno ispunjavaju sledeća tri uslova:
1. da se volontiranje organizuje za opšte dobro, odnosno dobro drugog lica na poslovima van delatnosti privrednog društva, odnosno javnog preduzeća;
2. da se obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti ne stiče dobit;
3. da volontiranje ne zamenjuje rad zaposlenih i drugih radno angažovanih lica u privrednom društvu, odnosno javnom preduzeću.
Organizator volontiranja dužan je da ministarstvu podnese prijavu o organizovanju volontiranja koje se obavlja u skladu sa odredbama Zakona. Organizator volontiranja ima i obavezu da vodi evidenciju volontiranja.
Pored evidencije volontiranja, Zakon poznaje i evidenciju o organizatorima volontiranja. Ova evidencija regulisana je posebnim Pravilnikom o načinju vođenja evidencije o organizatorima volontiranja. Evidencija se vodi na osnovu prijave za upis u evidenciju o volontiranju. Prijava, kao i drugi obrasci koji se tiču volontiranja mogu se preuzeti sa sajta Ministarstva.
Korisnik volontiranja može biti fizičko lice, pravno lice čiji osnovni cilj nije sticanje dobiti ili organizator volontiranja čiji osnovni cilj nije sticanje dobiti.
Samo volontiranje se ustanovljava na osnovu adekvatnog ugovora. Ugovor o volontiranju zaključuju organizator volontiranja i volonter, a ugovor se mora zaključiti u pisanoj formi.
Potencijalni organizatori volontiranja bi trebalo da znaju da stvaranjem platforme za volontiranje ne samo da doprinose opštem dobru, već i da time pokazuju svoju društvenu odgovornost. Na duge staze, programi volontiranja mogu biti koristan alat i u izboru novih kadrova, na primer, pripravnika. Sa druge strane, volontiranje može imati i određenu marketinšku vrednost, tačnije može biti i vid promocije. U skladu sa svime ovde napisanim, ohrabrili bismo naše čitaoce da obrate pažnju na volontiranje kao plemenitu delatnost, ali i na dobar vid predstavljanja svoje organizacije, tj. firme u najpozitivnijem mogućem svetlu. Značaj volontiranja prepoznale su i Ujedinjene nacije koje su 5. decembar proglasile Međunarodnim danom volontiranja.
Centar za istraživanje u politici Argument
