Blog #Argument
Piše: Slobodan Martinović (subjektivni mislilac)
Zaključak Poverenika za ravnopravnost
Osobe sa invaliditetom i njihovi pomagači nisu slučajevi, nisu žrtve, nisu lude, nisu sumnjiva lica kako nas predstavljaju. Mi se borimo za svoja prava kao i svi građani. I ovaj tekst je doprinos toj borbi.
Dobio sam sramni zaključak Poverenika za zaštitu ravnopravnosti gde ne razlikuju ugovor od zahteva, ne prepoznaju izražavanje volje i invaliditet, pretpostavku od klevete, ulogu pomagača, bračnu zajednicu supruge i supruga.
Za Poverenika i 3Banku moja supruga je neko ko ne može samostalno da izrazi svoju volju a ja sam neko ko želi da je iskoristi. Do sada najveće poniženje i uvreda. Toga je dosta bilo u komunikaciji sa državnom upravom i lokalnom samoupravom, zdravstvenim sistemom, bankama, javnim notarima, sudovima, itd.
Ja, koji 24 časa vodim računa o njoj, po njima je želim „iskoristiti“ i dok je hranim, vodim kod lekara, negujem, dajem terapiju, idem od lekara do lekara. I dok radim svoj posao, za koji nije briga nikoga.
A na svokju ruku daju procenu ko je poslovno sposoban ili nesposoban, što je veoma ponižavajuće za OSI.
Ovakav Poverenik za ravnopravnost i ovakve banke i ovakav sistem ne trebaju građanima Srbije.
Ne priznajem bespomoćnost, sažaljenje, priznajem borbu kao živo biće koje ne dozvoljava da ga bilo ko gazi.
