Mene kao da je život spremao za neko novo doba, doba
korone, jer blizu trideset godina radim od kuće. Ne što sam tako želeo, nego
što nisam imao priliku da radim kao sav normalan svet. Zašto nisam imao priliku
da radim kao sav normalan svet? Jednostavno mi nisu dali. Ne bih sebe da predstavim
kao žrtvu sistema,
da bi se neko
sažalio na mene, već da saopštim javnosti da nas ima takvih koji koronavirus žive tri decenije.
Trideset godina, više manje svakodnevne neizvesnosti, imale su svoje i pozitivne strane. Došao sam
do samog sebe, razotkrio odnose da bi ih definisao sa rodbinom, prijateljima, komšijama,
poslovnom i društvenom zajednicom,
autoritetima, itd.
Samoizolacija jeste spas, ne sam protiv koronavirusa, već i za unutršanji mir za kojim kao ljudi težimo. Ona baš nađe meru socijalne distance prema okruženju u kojem živimo.