Povodom posthumne promocije knjige „Zlatno doba“ autora Rada Babića.
Iako smo obojica iz Prijepolja, prvi put sam Rada upoznao na književnoj večeri u Sjenici, kod našeg zajedničkog prijatelja Seja. Tada mi je ostao u sećanju kao „pesnik koji čuva ovce“ – iskonska, arhetipska slika čoveka koji živi ono što piše. Ta jednostavna, a snažna povezanost života i književnosti bila je moja prva odrednica Rada Babića.
Tokom godina susretali smo se na kulturnim događajima i kroz različite oblike društvenog angažmana i aktivizma. Postojala je i mogućnost da gostuje u Subotici, nakon što mu je u Prijepolju bio uskraćen nastup u istom Domu kulture u kojem se večeras, posthumno, održava promocija njegove knjige.
U toj činjenici ogleda se tiha ironija našeg vremena: da čovek mora da ode da bi bio priznat kao neko ko je stvarao i govorio u svoje ime. Rade je, do poslednjih dana, ostao prisutan u društvenim i studentsko-građanskim protestima koji su pokrenuli Srbiju, pa i Prijepolje, gde je bio jedan od inicijatora lokalnih okupljanja.
Počivaj u miru, pesniče slobode. Tvoje reči ostaju među nama.

Počivaj u miru, pesniče slobode. Tvoje reči ostaju među nama.
